Đurđev dan je, srećno vam Novo leto !

Na Đurđev dan u jutru, prije sunca, počinju se prvi put kupati; muškarci se ponajviše kupaju u potoku, a žene i djevojke donesu u veče kući omaje (t. j. vode s kola vodeničnoga, da se od njih svako zlo i nevaljalština otrese i otpadne, kao omaja od kola) i metnu u nju svakojaka bilja, a osobito selena, te prenoći, pa se u jutru njom kupaju u gradini kod selena i kod ostalog cvijeća. Prije Đurđeva dne ne valja selena brati ili mirisati, a na Đurđev dan svako uzme po jedan stručak te omiriše i zadjene za pojas, idi (djevojke i mlade) za đerdan. A gdjekoji se valjaju po zelenoj šenici.

Mnogi Srbi, osobito k istoku, prije Đurđeva dne ne jedu jagnjećega mesa, a na Đurđev dan svaki gleda da zakolje jagnje. Pripovijeda se da ovaj običaj i Turci drže. Oko Timoka svaki domaćin dotjera na Đurđev dan k crkvi po muško jagnje, i ondje mu na svaki rog prilijepi po voštanu svjećicu, pa pop poslije leturđije iziđe među jaganjce, kojima se onda svijeće na rozima zapale, te im čati molitvu i blagoslovi ih (da se kolju i jedu); drugi dan zađe pop s đakom od kuće do kuće te kupi kože od onijeh jaganjaca, koje njemu pripadaju kao plata za molitvu i za blagoslov. Tako onamo i kad je zavjetina u kome selu, svaki ispeče po jagnje, i donese ga na ono mjesto gdje će ručati, po tom zađe pop te od svakoga jagnjeta otsiječe plećku, i metne je u vreću, koja se za njim nosi; što od onijeh plećaka on kod kuće sa ženom i s djecom ne može pojesti, ono prodaje.

Gdjekoji na Đurđev dan izbace puške preko stoke, da bi im stoka napredovala.

U Boci se sastanu po tri djevojke koje su već za udaju, pa na Đurđev dan rano otidu na vodu, noseći jedna u ruci prosa, a druga u njedrima grabovu grančicu, pa jedna od ove dvije zapita onu treću: „Кuda ćeš?“ ona odgovori: „Idem na vodu; da vode i mene i tebe i tu što gleda pro tebe.“ Onda ona zapita onu što nosi proso: „Šta ti je u ruci?“ A ona joj odgovori: „Proso, da prose i mene i tebe i tu što gleda pro tebe.“ Po tom upita onu što ima grabovu grančicu šta joj je u njedrima, a ona joj odgovori. „Grab, da grabe i mene i tebe i tu što gleda pro tebe.“

U Hrvatskoj oko Кarlovca djevojke kršćanske po selima u oči Đurđeva dne a u varoši na Đurđev dan u jutru ladaju, t. j. nakićene vijencima idu od kuće do kuće te pjevaju. Na Đurđev dan ne valja spavati (da ne boli glava); ako li ko spava a on treba na Markov dan (25. Aprila) da otspava na onome istom mjestu. Кoliko nedjelja prije Đurđeva dne zagrmi, po onoliko groša kažu gdjekoji u Srbiji da će biti tovar žita one godine (ili kako su sad groševi spali valjalo bi mjesto nedjelja uzeti dane, ili mjesto groša pare, pa mjesto sto oka reći jedna oka, ili još kako drukčije). (Vuk Stef. Кaradžić, Život i običaji naroda srpskoga, 1867)