Đuro Daničić: Rat za srpski jezik i pravopis

Narodne su umotvorine sjeme: iz toga sjemena treba da nam nikne književnost; to će samo biti prava književnost. Vuk nam je tijem sjemenom njivu posijao: on je narodne umotvorine svake struke prvi počeo kupiti, on ih je jedini najvjernije skupio, i najvjernije ih svijetu predao. I tako je dakle u nas Srba onu Slavensku misao Vuk pokrenuo, Vuk je u nas narodnoj književnosti temelj udario: dobro je sjeme bacio po Srpskijem srcima, iz kojega će — ako da Bog — biti svake sreće i blagoslova! Može li se mnogo Кaradžića nabrojiti u cijeloj Evropi, ne samo među Slavenima? (Đuro Daničić, Rat za srpski jezik i pravopis, Budim, 1847)

4. aprila 1825. godine u Novom Sadu rodio se Đorđe Popović, poznatiji pod imenom koje je sebi sam nadenuo — Đuro Daničić. Кao profesor beogradskog Liceja, sekretar Društva srpske slovesnosti i Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, bio je neumorni borac za Vukovu reformu srpskog jezika i pravopisa.